...in progress...
...in progress...
....in progress..
...in progress...
Njemu je u grudima srce divljački tuklo,ali ne zbog nje,nego zbog onog što je rekla.Kako je to moguće?Kako se to moglo dogoditi?
“Treba mi zraka”,progovori polusvjesno,i okrene se izlaziti van bez da i pogleda ženu.Zvukovi oko njega postali su nesnosni,kao da je odjednom osjetljiviji nego inače.Začuo je povike i grđenje krčmara iza njega.Lica koja su ga promatrala dok je on izlazio ličila su na blijede maske,ne pokazivajući nimalo emocije,samo razvučena lica.Vrtjelo mu se kao da je i dalje pijan.Situacija u kojoj se bio pronašao bila je pre intenzivna.
Stupivši na svjež zrak,uhvati se za stup ulične svjetiljke,dolazivši pomalo ksebi.Nije znao što da misli.Kako je došlo do ovakve greške u situaciji?
Skupivši ono malo zdravog razuma što mu je ostalo,odluči ići na svoje oči provjeriti u luku.U žurbi krene prema najbližem tornju,ili bedemu.
Sparina se već opako digla,a žega sunca je počela biti neugodna.Popevši se na dio bedema odakle je imao lijep pregled luke,stajao je i gledao,prazna pogleda,u ono što je trebala biti stvarnost.Buka koja mu je bila u glavi,lagano je jenjavala,puštajući samo tupu notu.Dolje,u luci lagano su se ljuljali mnogi brodovi,no bez onih koji su trebali biti tu.
Razmišljajući što dalje,odjednom se uhvati,ne po prvi put,da misli da je to sve san,te se pokuša probuditi,no shvati da se vara.Opet,po tkozna koji put se pokuša sjetiti jučerašnje noći,koja mu je sad izgledala kao da se možda nije niti desila.
Odjednom ga iznenadi glas odostraga:
"Jelda?",začuje uz prizvuk smijeha,te se naglo okrene da vidi tko ga je to iznenadio u mislima.Okrenuvši se,vidi čovjeka zakukuljenog u crni plašt.Glava mu je bila obrijana,a imao je čudne simbole tetovirane s obje strane iznad i oko ušiju.Modo plave oči,modre poput Varrithanske zastave,krijesile su se iznad marame koja je prekrivala ostatak strančevog lica.
"Tko si ti,šta hoćeš od mene",plane Morth,u isčekivanju nekog odgovora.Jedino što je dobio je zvuk smješkanja,popraćen laganim smijanjem,dok mu se izraz lica nije mijenjao."Aha.Dakle,predmnijevam da se mene ne sjećaš",opet upita stranac,spuštajući maramu,i otkrivajući gustu dugu bradu.Nije mogao razlučiti dali mu čovjek izgleda mlado ili staro zbog te brade,a isto tako,nije znao dali ga zna ili nezna."Tko si ti",ponovi Morth,u svom ludilu,ne obraćajući pozornost na stvarnost.Sada mu je samo ovo bilo bitno.Nekako mu je instinkt govorio da ovaj stranac nešto zna.Zaključi u tišini da je postavljen isti broj pitanja.
Stranac nastavi u svom stilu:"hm,da.Dakle,neznaš niti kako uspostaviti kontrolu nad situacijom koja je pošla po zlu.Ali,srećom,imaš mene date naučim.",Kaže,dok je rukom krenuo tražiti lulu u njedrima,i zvadivši je,kresne šibicu,te upali lulu,uvukavši par dimova koje je pretvorio u lijepe bijele kolutove.
Morth nije bio toliko strpljiv.Pun nakupljenog bijesa zbog neshvaćanja odvijanja stvari,otrovno protisne:"Tko si,nitkove jedan,i što si učinio samnom".
Sad je bio red na strancu da reagira.Modre oči kao da su se naoblačile,i pogled mu više nije bio tako opušten kao i prije.osmjeh se izbrisao,i kao da se pretvorio u nekog drugog."Ja sam tvoj vodič.I ako se nastaviš ponašati tako,prepustit ću te samog ludilu koje te obuzima." reče,ozbiljnim tonom."Trebaš me saslušati,Morth."
Na pojavu svojeg imena se trznuo.
"Daj mi vrč piva i jednu informaciju",reče Morth,dok ga je gostioničar i dalje mrko gledao."Reci mi,dali znaš nešto o floti koja je jučer navečer stigla u luku?"
"Nikakva flota jučer nije stigla u luku",odbrusi mu gostioničar,te bez da je čekao odgovor,okrene se natočiti vrč.
Morth je bio u najmanju ruku zbunjen.Pretpostavljao je da će biti ovdje,što je očito bilo krivo.Možda su završili kod vatrene sirene,krčmi na drugoj strani predgrađa,bliže luci.No,ono što ga je najviše brinulo jest odgovor gostioničara:"Nikakva flota jučer nije stigla u luku",opet mu se zavrtilo u mislima."Dovraga,šta sam ja to jučer popio",upita se Morth.Odlučio se opet okušati,pa pokuša upitati prvu osobu do sebe.Okrenuvši se oko sebe,uoči krezubog starca lijevo od sebe,dok mu je desno od njega stajala oskudno odjevena žena,nalakćena na šank,dobacivši mu lagan smješak.
"Jesi li za druženje,srećo?",upita ga žena,i dalje mu nudeći svoj osmjeh.
"Možda kasnije.Nego,odgovori mi,jeli tokom jučerašnje noći,ili pak današnjeg jutra u luku došla flota pod zapovjedništvom admirala Anora?"
"Admirala Anora?Koliko znam,on je vodio armadu u rat protiv otočana,i to prije dvije godine.Da su se vratili,znalo bi se.",kaže žena,i dalje se smješkajući."Izgledaš kao da trebaš piće i društvo",reče,te mu se približi.
Prolazio je glavnom cestom grada,koja je vijugala između tijesno naguranih kućica.More ljudi zujalo je svatko svojim poslom,dok je toplina ljetnog dana dizala sparinu i žegu.napredovalo se sporo,pa se često koristio uličicama,snalazeći se prolazeći kroz gomilu.Znao je gdje će pronaći svoje drugove,većinom u krčmi pijano sidro.Ono se nalazilo u pregrađu grada,dok se glavni zamak dizao visoko na vrhu litice,napola isklesana iz istog kamena na kojem se dizala.Na visokim tornjevima veličanstveno su se vijorile modre zastave Varithana na kojim se ponosno ljeskao zlatni biser okružen lovorikom.Zvukovi života u gradu činili su nepreglednu buku,tako uobičajenu za takav način života.Sve je bilo živo i užurbano.Promatrajući tu gomilu,Morth vidi razne profile ljudi:od trgovaca koji su prodavali svoju robu,hranu,robove,zatim vojnike,razne plaćenike,i prostitutke,različite skupine pjevača,radnika,ribara,seljaka,plemića,svećenika koji su propovjedali o raznim božanstvima,skitnica,stranaca čudnih nošnji i drugih boja kože.Snalazeći se kroz gomilu,sporo je napredovao prema destinaciji.Primjetio je da ga nitko nije pregledao niti ništa upitao na ulazu,no nije išao za tim.I dalje je bio pod dojmom noći koja je izmakla kontroli,i nije se htio previše zamarati nebitnim činjenicama.Pokušao se natjerati još nekog detalja,no nije mu pošlo za rukom.
Ubrzo se našao ispred krčme.Zvukovi nekog veselog pjesmuljka dopirali su izvan krčme,ispred koje je stajala nekolicina ljudi uživljena u nekakav razgo'vor.Ignoriravši par pogleda koji su prošli preko njega,uputi se unutra.
Miris prolivenog alkohola i vonj znojnih tijela zapuhne ga u uobičajenom stilu."Neke stvari se ne mjenjaju",kratko pomisli,te krene tražiti poznato lice.Krčma je bila krcata ljudi.Bilo je mnoštvo mornara,vojnika i lakih žena,no nigdje poznatog lica.Tijesno se gurajući kroz rulju,provjeri svaki stol koji je vidio.Ništa.Glazbenici su i dalje neumorno svirali,dizajući atmosferu,a ljudi su veselo pratili pjesmuljak.Neki su čak otišli i korak dalje,pa se popeli na stol,lupkajući nogom o stol,i veselo se kucajući vrčevima sa svojim kolegama.Odluči pitati gostioničara,te se progura do šanka.Kroz par trenutaka,pojavi se vlasnik krčme,debeli,brkati čovjek,mrkog pogleda.
Probudio se nasred plaže,napola u vodi.Ubod koji je osjetio u glavi stajao ga je neumjerena pijančevanja.Zakašlje se gadnim kašljem,iskašljavši odvratnu tekućinu.Ona je samo započela taj dugotrajni proces ispuštanja duše iz sebe.Potekao je mlaz koliko god je Morth otvorio usta,pršteći na sve strane.Dolazeći do zraka prilikom stanke,pripremi se za novi val ako misli preživjeti ovu agoniju a da ne bude trajnije oštećen,a uz to,pogledom prođe preko izrigane mase,i uoči u nečistoći komade kobasica,i kupusa.Nije se sjećao kobasica i kupusa.
Novi nalet natjera ga pognuti se,i jednostavno se prepusti trenutku.
Bilo mu je puno bolje.Osvještivši se,okrene se da uopće vidi gdje se nalazi.Bio je na plaži u blizini Varithana.Nikog nije bilo u blizini,jedino se vidjelo moćno brodovlje u luci,i život jednog od najljepših gradova Srednjozemlja.Varithana.Veličanstveno se uzdizao navrh Gorricove hridi,poznate iz drevne legende o Gorricu.On je,po toj legendi,na tom mjestu,skočio na ogromnu neman koja je prijetila gradu došavši iz dubina crnih mora.Zabio je svoj sveti mač Runaram do drške u grozotinu gubicu,koja je ispustila nesnosni zvuk,od kojeg su svi klonuli.tako umiravši,povuče kralja sa sobom u dubine bezdana.Grad je bio obranjen,no pod cijenu najvećeg od svojih sinova.Dalje,kako legenda govori,Varithan vode samo regenti,i čekaju da se pojavi krv Alejeva.Naime,Gorric bijaše iz plemena Aleja,drevne i moćne obitelji koja datira još iz prvih vremena.
Ljepota tog grada oduzimala je pogled.Prkoseći gnjevnom moru daleko ispod sebe,grad je bio ograđen golemim bedemima,iz kojeg su stršali razni tornjevi.Imala je golemi sustav žičare,pametno razrađen spojivši dostupnost grada s morem.U moru je bila prikvačena ogromna bova,čineći gotovo pa mali otočić.Imala je rampu s stupom koji je koloturama tjerao konop.Sveukupni sistem podnosio je težinu dvadesetorice ljudi,možda i više,tadašnji regent Kazaz nije htio riskirati s više ljudi.
Sam položaj varithana govorio je o njegovom prkošenju vremenu.Odbio je svaki napad,bilo s kopna,mora ili zraka.Spuštajući se u svojoj duljini,visoke zidine dijelile su ga od mogućeg napada dozdo,a i čeetiri visoka,snažna tornja.Ulaz je drevni ostatak prastarog Varrithana,kao prijašnji ulaz,kojeg je vodio legendarni Gorric.Gubitkom njega,Varrithan postaje Varithan,s regentnom figurom.
Zadivljeno gledajući prema velebnom gradu,Morth zaboravi na svoje jadno stanje,i krene razmišljati o prethodnoj noći i slučaju kako se našao na plaži.Mutno se sjećao kartanja s kolegama iz posade,u kojem je zaradio popriličan broj dukata,kojima se kasnije nagradio bocom Ardskog krvavog vina.Mnogo puta u životu Morth se napio,no nikada ovako bezglavo kao ovaj put.Imao je veliku rupu u sjećanju,koju nije mogao ispuniti sjećanjima.
Kratka i intenzivna bol prostruji mu glavom.Skinuvši pripijenu majcu,uđe u Azurno more,osvježivši klonuli duh i tijelo.Nakon te okrijepe,pogledom prođe po gradu,tražeći svoj brod,no ne našavši ga,krene prema velebnim vratima Varithana.
"Pa to su zaista vedre vijesti!Tim više nama" kaže,grohotom se nasmijavši."Plaćenici neka vas ne brinu,njih prepustite meni."
"Ne brine mene nitko.Brine me što još dva mjeseca moram živjeti robovskim životom.Smatram da bi puno više postigao da budem uz vas,nego u dvorcu,ali započete stvari valja i završiti.Nego,reci mi,s kolikom silom raspolažemo?"
"Tri stotine pobunjenika,no broj ne igra ulogu.Recimo da imam skrivenog aduta u rukavu,stoga molim za povjerenje.Njihovi plaćenici neće moći odbiti našu ponudu,a gusarski brodovi će čekati utovar kod Galledanove hridi.Sve je savšeno isplanirano,i ići će kao podmazano."
"Možemo li se pouzdati u riječ jednog gusara?" upita ga Kentur.
"naravno,Rommedal je prije svega častan čovjek." reče Aran,lickajući usta nakvašena vinom."Mnogo smo puta surađivali,i uvijek je bio maksimalno profesionalan,a uz to je i javno proglašen pobunjenik s ucijenjenom glavom.Nema ništa s kraljevstvom."
"Nevolim kada me se drži u izvjesnoti,Arane",kaže Kentur,i nastavi:"No,i poštujem te.I vjerujem da ćeš svojim načinima doći do rezultata.Naposljetku,što je bitnije od povjerenja u svoje ljude?" i kucne kaleže s mlađim bratom i vođom pobunjenika.
"Slažem se s tvojim mudrim rječima",reče Aran,te naredi da posluže goste.Uskoro su sjedili i gostili se raznim jelima.Izbor mjesta i nije bio primjeren figurama koje su od tuda djelovale,ali moralo se priznati,Aran je znao kako pravilno ugostiti.Za početak su srknuli juhu od povrća,zatim su prešli na meso.Bilo je tu pečene svinjetine,govedine,piletine,pa cjelokupna paleta priloga,od riže,do raznih tjestenina,a za desert su dobili razno voće prelizeno ukusnom čokoladom i šlagom.Zaista je to bila gozba,duboko ispod uspavanog grada.
-
"Uf,ovako se zaista nisam najeo još od zadnjeg normalnog obroka na Olujnom otočju,prije nego smo započeli s ovom...akcijom.Imam osjećaj da ću se raspuknuti...Ovako nisam jeo ni na dvoru kralja Edara",reče Kentur,smijući se."Zahvaljujem ti na gostoprimstvu,unatoč tmurnom mjestu.imaš zato moje poštovanje",reče prognani princ,te se krene obraćati svom bratu:"Kaldure,brate,ostajni s Aranom do početka akcije.Ja ću vam se pridružiti po putu,čim rješim poslove koji me muče.A onda se vraćamo doma."
"Čuvaj se brate",reče kaldur ljubivši brata u čelo."Neka je Gromovnik uz tebe."
Mnoštvo ležajeva i gunjeva nalazilo se po podu i u susjednim prostorijama,a brojna roba,što ukradena ili pronađena,bila je smještena diljem prostorije.U sredini se nalazio Aran sa svojim najbližim ljudima,pokazujući im nekakvu taktiku na ratnom polju.Primjetivši dvojcu otočana,Aran završi s predavanjem,pošalje ljude svojim poslom,te krene prema stolu,natočiti tri kaleža.
"Napokon se susrećemo,poglavice olujnog naroda.Čuo sam mnogo o tebi,i kad to kažem,zaista to i mislim.",kaže i okrene se prema njima,držeći dva kaleža.
"Moje isprike zbog smještaja.Figure vaše prisutnosti zaslužuju mnogo više,no zbog prirode naših poslova,primoreni smo raditi u tami",kaže te im pruži kaleže,uz lagano pomalo teatralno kimanje glavom.Ipak,gluma i prevara su mu bile posao.
"No,vjerujem da će dani obilja uskoro doći,i da ćemo se uskoro gostiti kraljevim bogatsvom.",lukavo se nasmješi Aran,vračavši se po treći kalež.
"Reci mi,kenture,kakve mi vijesti šalješ" kaže,a ovaj mu odgovori:
"Poprilično dobre.Ove sezone Risteja dobiva četvrtinu uroda.I to po cijeni od osamdeset zlatnika po unci.Osim toga,začinar je spominjao dvije stotine plaćenika koji će uz vojsku,pratiti karavanu,i to kroz dva puna mjeseca."
"Pa to su zaista vedre vijesti!Tim više nama" kaže,grohotom se nasmijavši."Plaćenici neka vas ne brinu,njih prepustite meni."
"Ne brine mene nitko.Brine me što još dva mjeseca moram živjeti robovskim životom.Smatram da bi puno više postigao da budem uz vas,nego u dvorcu,ali započete stvari valja i završiti.Nego,reci mi,s kolikom silom raspolažemo?"
"Dvije stotine pobunjenika,no broj ne igra ulogu.Recimo da imam skrivenog aduta u rukavu,stoga molim za povjerenje.Njihovi plaćenici neće moći odbiti našu ponudu,a gusarski brodovi će čekati utovar kod Galledanove hridi.Sve je savšeno isplanirano,i ići će kao podmazano."
"Možemo li se pouzdati u riječ jednog gusara?" upita ga Kentur.
"naravno,Rommedal je prije svega častan čovjek." reče Aran,lickajući usta nakvašena vinom.
"Brate",reče,kleknuvši pred Kentura,klonule glave."Digni se,vjerni Kaldure,i vodi me do Arana.nadam se da te ugostio kako i priliči." reče Kentur.
"Pa,ako zanemarimo činjenicu da sam provodio vrijeme u starim katakombama i družio se s ljudima upitnog morala,da,mogao bih reći da je učinio sve što može da mi boravak bude što lakši.Čak me razmazio time što mi dopušta jednom tjedno izaći van.",odgovori Kaldur,smijući se.
"No,opet,moja situacija je daleko snošljivija nego tvoja.Kako tebe tretiraju kao roba?".
"Ah,šta da ti kažem...Tretira me se kao i svakog drugog običnog roba.Naviknuo sam se na posao,i stav koji trebam imati,i nitko ne sumnja.Ali,rob je uvijek rob.Ja nisam."
Kretali su se uskim hodnicima,nailazivši na česta raskrižja.Zrak je bio ustajao i zaudarao je na vlagu.Počeli su nailaziti na Aranove ljude i simpatizere,koji su ih sumnjivo gledali,bez obzira što su znali tko su.
Ušli su u novu prostoriju,vidljivo najveću do sada.Za razliku do sad,izuzev par ljudi što su ih sreli,ova prostorija je bilo poprilično napućena.Osvjetljena brojnim bakljama,pružala je jalovu zamjenu za dom ovim ljudima,uglavnom lopovima,prevarantima ili ubojicama.No,usprkos tome,nije im to smetalo,pošto su ionako bili usijanih glava,svi od njih.Pa čak i Kentur i Kaldur,no drugdje,i radi drugačijeg slučaja.
-
Kretao se drevnim podzemnim skloništima.Cijeli ogromni kompleks više je ličio na napušteni podzemni grad.Iako je zub vremena pojeo neke zidove i prolaze,i dalje se vidio prekrasan rad drevnih praotaca Risteje.Došavši do prvog račvanja puteva,pođee pratiti lijevi,pa zatim,opet.Ubrzo je susreo prvog čovjeka.Nije stajao na vratima,već se stopio s sjenama,no ipak Kentur ga osjeti njegovu prisutnost.
"šifra",upita glas u tami,a Kentur reče:"Sloboda Alari".Čuje komešanje,te ubrzo škripu šarki,te se vrata počnu otvarati."Aran čeka vijesti",začuje stražara kako govori,i ništa mu ne odgovori te uđe u prostoriju.Iza njega začuje stražarevo gunđanje sebi u bradu i zatvaranje vrata,a on krene ravno kroz prostoriju.Nalazio se u nekakvom spremištu,s čudnim instrumentima,i staklenim spremnicima punim čudne tekućine p'rozirne boje..Prolazivši prostorijom,uvidi da toga ima više nego što mu se činilo.Zadovoljno kimne sebi u bradu,odobravajući ono što vidi,kada ga iznenadi glas:
"'Ma nije vrag da sam te uhvatio nespremna?",čuje glas iz tame.
"Ovaj put jesi,Kaldure",odgovori mu Kentur,smijući se sebi u bradu.Kaldur se pojavi pokraj njega,pokazujući istu tamnu put na slaboj svjetlosti baklje,i biserno bijele zube.
-
...Jedna sjena pritajno se kretala tamnim uličicama Ristejkog kaptola.Topivši se sa drugim sjenama,skakao je po krovovima kamenih kuća koje su,zbog terena,bile smještene po terasama.Nečujno se kretajući,bez problema se izmicao stražarima ili rijetkim prolaznicama.Često bi čuo glasno hrkanje,iz otvorenih prozora,ili pak uzdahe u žaru ljubavnog klinča.Spustivši se u jednu udolinu,počne pratiti jednu malu i tamnu uličicu.Došavši do kraja te ulice,osvrne se nebi li provjerio nije li ga neko oko uhvatilo,baci pogled na zvjezdano nebo,i sagne se prativši zid i gledajući po podu.Oprezno prolazeći po pješčanom podu,stane nogom na nešto što se čudno čulo.Lupi opet,puno jače,i začuje tihi metalni zvuk kako ječi.Strpljivo pričekavši,uskoro čuje zvukove odispod,te podizanjem skrivenog okna izađe dijete,ne starije od dvanaest ljeta.
"Očekuje vas se,Kenture.nadam se da imate dobre vijesti.",kaže klinac imena Sydroff,pružajući mu baklju..
"U tom slučaju,bolje da požurim" odgovori mu Kentur,osmjehnuvši mu se,te krene ulaziti u okno.Prije nego se počeo spuštati stepenicama,čuo je Sydroffa kako zviždući zatvara okno,te nanosi pijesak da zakamuflira ulaz.
-
-
Promatravši je pogledom,naćuli uši kako bi što bolje čuo razgovor kralja i izaslanika.Nije jasno čuo konverzaciju,no načuo je one ključne riječi,urota,ugušena,promjene,kralj."Ovo mi je dovoljno da zaključim i sam koja je tema",pomisli.Neprimjetno se nasmješivši,fokusira pogled na začinara koji je nešto ćaskao s kraljicom i princezom,kojoj se čitalo na licu da joj je dosadan.."Mi se vidimo ubrzo" kaže u sebi,fantazirajući o tom događaju.
"Kenture!",začuje poziv kralja,koji ga trzne iz misli."Oćeš li pospremiti ovo,ili bi radije da ti izvade oči kad već ne vidiš?!",agresivno zaprijeti kralj.
"Oprostite,vaša ekselencijo",skrušeno odgovori,kimajući glavom,i brže-bolje pospremajući.
"Zaista,nekad mislim da ovi robovi ne služe ni zašto",začuje kraljevo gunđanje sebi iza leđa.Odjednom,bez da je itko primjetio,crnac iskesi svoje biserno bijele zube u širok osmjeh.
-
"Onda imamo dogovor",kaže Razian,i nastavi."A kao znak zahvale na suradnji,priredit ću zabavu na dan kada karavana stigne,i ugostiti sve koji budu unutar zidina!"
"Vaša milost je velika.Zahvaljujemo vam se,vaša visosti" odgovori Kriff.Opet se pojavi sluga,ovaj put noseći deserte.
Odjednom,progovori Sienna,kraljica Risteje,obraćajući se začinaru:"Tko je najveći potrošač začina?"
"Recimo samo da su sjevernije od vas,i da su vam susjedi",nasmije se Farruh."To je opće poznato,začin se najviše troši u svetom Ardskom carstvu,što je i za očekivati,pošto je najveće."
"Što je s napadima razbojnika na velikoj istočno-zapadnoj cesti?Jesu li im napadi na karavane i dalje drski i česti?",opet upita kraljica dok je kralj razvezao neku priču s izaslanikom,a začinar joj odgovori:"Draga gospo,lagao bih kad kažem da nisu.Ta bagra i dalje beskrupolozno krade naše karavane,ali mogu vam reći da smo unajmili dvije stotine plaćenika,koji će uz vojnike brinuti se da pošiljke budu dopremljene na sigurno."
Yussi je sve to bilo nezanimljivo.Šutljivo je uživala u posluženom desertu,voćnom kolaču oblivenom topljenom čokoladom.Zbog lakomosti je ubrzala,na što ju majka oštro ošinu pogledom,a ona se nerado vrati manirama princeze,kako joj i priliči.
-
Od kada je Yussa bila dijete,voljela se igrati skrivača po kraljevoj šumi kraljevine Risteje,centralnoj sili srednjozemlja.Često je zašla toliko duboko u šumu,da ju kraljevi plaštevi nisu mogli uloviti,te su znali provesti do cijelo popodne tražeći je.Ona,čim bi obrisala svoj svaki trag,zašla bi u udoline,gdje bi se često družila sa životinjama.Imala je tu karizmu da su joj životinje prilazile.Također,znala bi kopati razne jamice i skrovišta,u slučaju da ju ne pronađu.Često bi se vraćala puna lišća i grančica,sa blesavim osmjehom na ustima,sva sprljana i vesela poput šteneta.Njezin otac,kralj Edar to bi znao prikladno kazniti na način da mu istka stolnjak za njev kraljevski stol.A ona je mrzila tkati.Više je voljela biti malo otkačena,i moglo se reći da je bila malo problematična.Znala je po tjedan dana provesti zatvorena u sobi,i radije bi se odlučila u čitanju raznih knjiga sa juga svijeta.Naposljetku,kada joj je vjerna pomoćnica učinila većinski dio stoljnjaka,sve se više-manje vratilo u normalu.Kasnije je ta zgoda bila prepričavana mnogo puta prilikom raznih svečanih večera,uvijek sa različitim gostima,od svećenstva do aristokrata i vitezova.Nikad nije voljela način na koji odrasli pričaju,svojim jezikom punim arogancije i ega..Čak niti sad,deset godina kasnije ne voli slušati takve priče,ajedna takva se upravo spremala da bude načeta:
"Prelijepa princezo Yussa,a jeste li vi našli odabranika svog srca?",upita je Kriff,izaslanik Ilirijskog stefana,mali,stari ružni žgoljavac sijede brade ispletene u malu pletenicu.Glavu mu je pokrivao šešir,sakrivajući mu ćelavu glavu,dok su mu oči počivale na njenoj ljepoti.Farruh,Ilirijski trgovac začinom,koji je sjedio do njega,u nelagodi pročisti grlo,ispod oka gledajući njenog oca Raziana,kralja Risteje,koji je izgleda bezbrižno uživao u obroku.
I Yussa pogleda u oca,tražeći dopust da odgovori na njezin način.Vidjevši očevo ignoriranje,ipak se suzdrži,te odgovori:
"Jesam,časni dužnosniče.Obitelj mi je dogovorila brak,kojem se radujem." kratko mu odgovori.
Razian prozbori tiho,svojim dubokim glasom:"Vjenčanje je krajem ljeta,kada se Varithanski princ vraća s olujnog otočja."
"Ah,moje duboko klanjanje,princezo." odgovori Kriff."Neka vaš brak bude blagoslovljen s mnoštvom ljubavi,sreće i djece.Princ je jako sretan čovjek što će oženiti jednu od najljepših žena koje hodaju svijetom.",kaže Kriff slatkorječivo.
"Nego,vratimo se mi poslu",kaže Farruh,te spriječi da se tema ženidbe dalje proteže,što je Yussi savšeno odgovaralo.Nije joj se sviđao ovaj osušeni starac,imao je neku zlu,pokvarenu iskru u sebi.Iza nje se pojavi sluga,točivši vino prisutnima.Njena majka je i dalje mudro šutila,i slušala razgovor između kralja i začinara.
"Vaša visosti,kao što znate,svake godine treba se rezervirati za određenu količinu začina.Interes u svijetu je sve veći,a kao jedini narod koji ga je u mogućnosti proizvoditi,susrećemo se sa sve većim problemom.Zbog dugotrajnog surađivanja naše dvije nacije,vama se obraćamo prvima,u nadi da ćete shvatiti naše nemilo stanje.Možemo vam ponuditi dvadeset odsto berbe,što je s obzirom na prošlu sezonu pet odsto više.Također,moram napomenuti da je cijena skočila,te je sad za uncu potrebno izdvojiti stotinu zlatnika."
Kralj kratko promisli,te odrješito kaže:"Dvadeset i pet odsto,i to osamdeset zlatnika po unci.To su moji uvjeti.",kratko reče.Sada začinar uzme pauzu,te nakon kratke stanke odgovori "Zahvaljujem na suradnji,vaša visosti.Naš ceh će dopremiti pošiljku kroz dva puna mjeseca."
Idućih dana Agnur se posvetio pripremi za dug put na jug.Krimmix mu je dao dva osobna stražara,Hedviga i Skaarga da ga prate na sjeverno-južnoj cesti,konje i kobile za teret.Poslao je po njemu i dar za Ardskog cara da mu ga daruju na svečanoj audijenciji.Već je poslao gavrane s porukama o dolasku svojih ljudi koje je imenovao svojim povjerenstvom.Na odlasku reče Agnuru:"Agunru od kuće Itaka,imenujem te svojim glasom u Ardu.Prenesi im značaj svojeg viđenja,i upozori narod Arda na skorašnje promjene.neka drže oči i uši širom otvorene.A caru ćeš osobno predati ovu poruku",reče,pružajući mu svitak s pečatom grba Kaldura,dvije prekrižene sjekire.
"Možeš računati na mene,gospodaru",odgovori Agnur kimnuvši glavom u znak poštovanja,te mu Krimmix pruži ruku,te se rukuju hvatom podlaktice.
"Idi s Thunovim blagoslovom",reče,te isprati pogledom družinu,koja je laganim kasom započela svoje putovanje.
Agnur je bio zapanjen vijestima koje je primio.U jednu ruku mu se nije sviđalo što se cijeloga života stalno nešto očekivalo od njega,i što mu je to bilo prešućeno do ovog trenutka.No,došavši na zdravo razumsko razmišljanje,zaključi da nema šta zamjeriti majci koja je ovo držala za sebe do trenutka u kojem to postaje važno.Također,velika očekivanja ljudi samo su još više razgalile njegovu upornost i tvrdoglavost da ide putem svojeg oca,te kao i on,bude Kaldurski vijesnik života,koji bi svakog početka proljeća hodočastio na svetu planinu.
No,sada sve postaje drugačije,baš kako je i njegov otac prorokovao.
"Majko,moraš mi reći sve što znaš,točno od riječi do riječi kako je rekao",kaže joj Agnur.
"Rekla sam ti.Neznam odakle je dobio takvo znamenje o budućnosti,dali je to bilo samo nagađanje,ili ciljano.No jedno znam:Govorio mi je istinu.Iskra ozbiljnosti javila mu se u očima,pomiješana sa strahom budućnosti.A i sama sam mnogo puta kroz to prošla u snovima,pokušavajući doznati nešto više,opširnije od njega." stane,i pogleda u prazno."No odgovor mi je uvijek bio isti",nastavi."Uvijek bi govorio namma nesse."
-
"Bolje sjednimo,majko.O puno toga moramo pričati."
-
Gledala je u nevjerici u njega,i dalje ne vjerujući u potpunosti u ono što je upravo bila čula.Kao da je odjednom probudio davno zaboravljenu noćnu moru.
"Sine dragi",tiho prozbori otvorenih ustiju.Sjedio je preko puta nje,sjedeći za stolom,i nervozno je vrtio vrč vode.Susretne njene oči,pa opet odvrati pogled,dižući se,i prilazeći svojoj staroj majci da je zagrli.
"Tvoj otac je predvidio ovaj događaj",reče mu,gledajući ga u oči.To ga je iznenadilo.
"kako,šta",upita,tražeći objašnjenje.
"To su bile njegove zanje riječi,prije nego je otišao u bitku četiri kraljevine,u kojoj je herojski poginuo.Tada sam te bila nosila,i rekao mi je da ćeš jednog dana biti predodređen učiniti velike stvari.Rekao je da kada stvari više ne budu onakvima kakvima ih povijest pamti,ti ćeš zablistati,i uvesti Kaldur u novi eon moći i obilja,i vratiti ponos našeg naroda.Od tvog rođenja to proročanstvo je na snazi.Oduvijek se od tebe puno očekivalo,i ta očekivanja moraš ispuniti.Kao osobni pobratim poglavice i vijesnik novog života imaš sve predispozicije da u tome i uspiješ.",reče,i poljubi ga u čelo."Neka blagoslov Thuna padne na tebe i da ti potrebnu moć i snagu da u tome i uspiješ.Mi vjerujemo u tebe."
"Vrati se u krevet",pospano mu kaže Areath,smješeći mu se dok se igrala sa uvojkom svoje plave kose.Agnur izignorira njen poziv,i odgovori joj:"Znaš da ću se brzo vratiti...Ali,vratiti ću se izmijenjen.Ovo znamenje nam nosi tamnu budućnost",sumorno odgovori,gledajući zvjezdano nebo.".Pred nama je vrijeme promjena.Velike stvari stupaju na snagu.No ništa što bi moglo mene razdvojiti od tebe",reče,nasmješeći se,i klizne ispod krzna,izazivajući smijeh i ugodu u Areath.
-
Sutradan ujutro Agnur otiđe posjetiti majku.Živjela je u svom šatoru,na rubu naselja.Bila je to sitna sijeda starica,ozbiljnih crta lica,baš poput njega.Pronašao ju je iza šatora,kako vadi vodu iz bunara.
"Budi poštovana,majko!Dozvoli mi da ti sin pomogne.",reče i pomogne joj dignuti vjedro.Pogledala ga je tim starim,plavim očima,očima koje su ga odgajale.
"Sine dragi,dobro mi došao.Napokon da se malo sjetiš majke,i da je dođeš vidjeti.",reče,zagrli ga,i bolje ga pogleda."No,nešto mi govori da nisi došao samo pozdraviti me...Što se događa?"
Misli mu privuče graja gavrana koji su mu se rojili iznad glave.Odjednom nešto padne pored njega.Traživši pogledom šta je to bilo,instiktivno krene prema bodežu,no smetnuo je s uma da je oružje pustio na početku hodočasničkog puta.Stisne vilicu.
Vidio je mrtvog gavrana,iskljucanih očiju.Zaprepašteno je gledao u taj prizor,razmišljavši što bi taj znamen trebao značiti.Vrativši pogled na gavrane u visini,vidi da su već daleko na obzoru.
"Thune,pomozi nam!" prošapće.
-
Vrativši se u svoje naselje,odmah krene do poglavara svojeg klana,Krimmixa ravnatelja.Koračajući prema njegovom šatoru,pridobije mnogo znatiželjnih pogleda.Došavši ispred ulaza,zaustave ga stražari."Stranče,pokaži svoje lice,ostavi oružje pri ulasku,i objasni kojim poslom dolaziš.
Koth skine kapuljaču,time univši svjetlost na svoje lice i pokazavši svoje oštre sumorne crte lica.Plave oči zabljesnu čudnom energijom.Sumorno se nasmije,i otkrije svoj oklop od krzna kojim se pokrivao.Krene otkopčavati kopču koja je držala dvoručni mač koji je visio straga,izvadi i bodež iz svojih njedara.Izusti "Dolazim pred moćnog Krimmixa ravnatelja sa znamenjem koje sam jučer dobio."
"Ah,Agnure,nismo te prepoznali.Uđi",jednostavno mu odgovore,vrativši se u svoje mirno stanje.
On im kimne,i krene prema sredini šatora.
Vidio je mnogo ljudi,pošto su bila proljetna pridonošenja.Jedna majka je pridonijela dvoje blizanaca,vezujući time njihovu krv za poglavara.Drugi,pak,su donijeli prve uslove svojeg uroda poglavaru,da im omogući njegov blagoslov.Treći su pak bili izaslanici nekih udaljenih plemena sa sjevera,pridonoseći kao darove mirisne smole,zlatne kipiće raznih božanstava,te razno oružje.
Strpljivo čekajući kraj pridonošenja,utone u tamu gomile koja je promatrala.
U glavi su mu se rojile svakakve sumnje.No u jedno je bio siguran,da će to znamenje donijeti loše stvari.
Svakog početka proljeća,zadnjih dvadeset godina bi pošao navjestiti svojem narodu dolazak života u smrznute krajeve Kaldura,kao što su i njegov otac,i oci njegovih otaca to činili generacijama i eonima ranije.I nikada prije se nije desilo nešto takvo.
Proguta knedlu u ustima,pošto je došao red na njega da poglavaru saoći loše vijesti.
"Ima li još netko voljan moje pažnje",upita Krimmix,kojega je sve to uspavljivalo na njegovom tronu.Bio je ogrnut u mamutovo krzno,a na goloj mu je glavi nahereno stajala kruna optočena oniksima sa svete planine,zrcaleći se u svojoj crnini.
"Ima,gospodaru.",odgovori Agnur,te priđe prijestolju.
"Ah,Agnure,brate iz bitaka.Vidim da si se vratio sa svog hodočašćenja.što nam ove godine donosi proljeće",upita Krimmix,radoznalo gledajući u Agnura svojim sivim očima,gladeći svoju sijedu isprepletenu bradu.
"Nažalost,ničeg dobrog,gospodaru." šator utihne,u isčekivanju što će Agnur sljedeće reći."Naime,jučer sam pridobio zabrinjavajuće znamenje.Došavši pred drvo memorija,primjetio sam da još nije propupalo." Uzme pauzu da primjeti reakciju slušatelja.Krimmix ga je napeto gledao,pitajući se što bi to moglo značiti.Nije bio niti svjestan da tu još nije kraj.
"No,to nije sve,gospodaru.Prilikom tog nemilog događaja,pored mene je pao mrtvi gavran..",ovo je uzdrmalo ljude,udišući oštro,u nevjerici.
"Mrtvi gavran,iskljucanih očiju od svoje vlastite vrste!"
Svjetlost u poglavarevom šatoru kao da se prigušila.Krimmix fokusira pogled na Kotha,a ovaj odvrati pogled u pod.
"Zaista,nosiš loše vijesti.Nikada prije nije se desilo da drvo ne procvjeta.Samo to je zabrinjavajuće,a da gavrana niti ne spominjem." Napravi malu stanku da smisli šta će.Ono malo naroda što se nalazio u šatoru gledao ga je u nevjerici,čekajući odluku svog poglavara.
Razmisli još malo,češajući se po bradi,te prozbori:"Imam zadatak za tebe.Poslat ću te u sveto Ardsko carstvo,da preneseš ovo znamenje njihovom carčiću.Iako je uobražen i naporan,smatram da će ga odjednom više zanimati povijest našeg naroda.Možeš uzeti šta god ti treba,koliko god ti treba.A ja ću morati popričati s noćnim druidima."
-
Promatrao je oba mjeseca ležeći u krevetu,pokriven debelim krznom.Osjeti meškoljenje pokraj sebe,i Areath,njegova žena okrene se na drugu stranu,obuzeći ga rukom.Nježno joj uhvati dlan,i poljubi je u čelo.Ona se sneno nasmije,i opet odluta u snove.Vrativši pogled na nebo,vrati se razmišljanjima.Možda je drvo jednostavno umrlo,pomislio je,no znao je da to nemože biti istina.Ako je već toliko prkosilo vremenu da je postalo simbol beskonačnosti,onda bi moglo umrijeti jedino utjecajem nečeg.Tu mu se prvi put javi ideja da je možda netko sabotirao drvo,otrovao ga,ili nešto slično.Ali tko?I zbog čega?Nije si znao odgovoriti.
Nakon izvjesnog vremena,nađe se tik uz sam vrh planine.Put inače nije bio lagan,ali zadnji dio je bio prestrm za nekoga tko nije poznavao ovu planinu.No,on je,i to jako dobro.Bez većih problema,popne se na samotni plato na samom vrhu planine,na kojemu je bilo drevno drvo memorije.
Samim pogledom na to drevno stablo,koje je od pamtivjeka tamo prkosilo vremenu,ispunjavalo ga je dubokim strahopoštovanjem.No,nešto mu se činilio da nije kako treba biti.Približivši se drvu,ostane u nevjerici.Iako je kalendarski bio prvi dan proljeća,na drvu nije bilo niti jednog pupoljka,što se,za njegovog vijeka pridonošenja žrtve paljenice nikad nije dogodilo.Sa sumnjom pogleda njegove prastare grane.Ni traga novom probijanju života.
...Penjao se sporim korakom po dobro utabanom starom putu popločenom drevnim,izlizanim kamenim pločama,još od kada je svijet bio mlad,a koje su vodile do svetog drva memorija,drevnog i moćnog svetišta Kaldurske kulture.
Prvi proljetni vjetar je nagovještao kraj duge i hladne zime,veselo se uplitajući u Agnurovu gustu bradu i kosu.Bio je odjeven u klasičan žičani oklop Kaldruskih ratnika,samo je ovaj bio ukrašen zlaćanim grbom Kothove kuće,glavom sjenovitog risa.Oklop mu je bio ojačan mamutovim krznom,a iza njega klatio mu se teški plašt.Pomalo se dizao na svetu planinu,pogledom prolazeći po gavranima koji su se svadljivo nadglasavali iznad njegove glave.Pogledavši prema vrhu planine,vidi da ga još čeka dobar dio posla.
Odjednom zapazi jasnu sliku o tome što bi trebao napraviti,nikad jasniju.Spoznao je da je za ovaj trenutak predodređen,i da mu je ovo bilo suđeno.
Glasno povikavši svojim ljudima da ne uzvraćaju silom,krene laganim korakom prema smjeru od kuda je koplje došlo.Čuo je uspaničenu viku iza sebe,ali više nije bilo bitno.Znao je što mu je činiti.Već se nalazio u blizini prvih stranaca,i po prvi put ih vidio izbliza.Bili su tamnije boje kože od njih,iscrtani svakakvim simbolima po tijelima,oskudno odjeveni,i nosili su razne perjanice i ukrase koji su ih činili neljudskim.Došavši do onog kojeg je smatrao bacačem koplja,lagano pruži ruku prema njemu,i kaže "Namma nesse".Nije znao zašto,ali je osjetio da je pravo vrijeme da kaže riječi koje mu je pokojni otac renio u snovima.
Odjednom,straci ostanu zabezeknuti njegovim činom.Nekolicina njih počne nešto užurbano pričati,i jedan,veći i strašniji od njih,stane pred njega.Imao je drvenu masku nekakvog demona isplaženog jezika.Perjanica mu je bila veća i šarolikija nod ostalih,tijelo mu je bilo u potpunosti prekriveno čudnim simbolima,a za pasom je imao nekolicinu bočica nepoznatog sadržaja.Približivši mu se,počeo se lagano njihati na nogama,kao da se priprema zaplesati.pvjevajući nekakav napjev,počeo je kružiti oko Sotha.Pjev mu je bio poznat,no nije znao odakle.Nakon tog kratkog performansa,stane ispred njega,te se odjednom baci na koljena,klanjajući se ispred njega.
Cijelo je vrijeme bio suzdržan i pod kompletnom kontrolom.Svi su počeli izlaziti iz sjena prašume na slabu svjetlost koju su baklje pružale.Bilo ih je više nego što su mislili.Sa svih strana su se počeli pojavljivat;sa stabala,iz zemlje,iz šume.Strani vrač je i dalje nepomično klečao iza njega,počevši naricati,"Namma nesse!Namma Nesse!",i svi ostali su ga počeli pratiti,dok su njegovi ljudi u nevjerici gledali što će se sljedeće dogoditi.
Dignuvši se,vrač mu počne pričati nešto stranim jezikom.Nije razumio,ali je znao što se treba dogoditi.Vidio je to nekoć negdje,i znao je da mora krenuti sa njima.Okrenuvši se prema svojoj družini,pomisli što će biti sa njima.Pretpostavljao je najgore,ali smatrao je da on tu nemože ništa učiniti.Kimne glavom vraču,dajući mu do znanja da je spreman,i polako počne s njim hodati prema prašumi,dok je slušao urlike smrti svoje družine.
- - -
"Budite pozdravljeni!Dolazimo u miru",reče s onoliko doze autoriteta u glasu koliko je mogao.Netko iza njega tiho zajeca.Ošine pogledom odostraga od kuda je to došlo,a kad je vraćao pogled ka nepoznatima,odjednom mu obraz rasjeće prolazeće koplje koje je od silne energije pogodilo nekog u pozadini,ispunivši noć umirućim urlikom.Posada ekspedicije se pogleda sa samrtnim sjajom u očima,ugušeni silnim užasom i strahom.Taj moment je smatrao da bi trebao biti prvi koji bi objavio napad,ali,vrijeme mu se nekako iskrivi.Vidio je zamućenu sliku onog što bi trebao napraviti,i onog što bi mogao napraviti.
...Prestravljeni,izviđači svetog Ardskog carstva nijemo su promatrali odvijanja u njihovoj blizini.Noćni život prašume odjenom je bio utišan,i skoro da se moglo čuti ubrzano disanje uzbuđenja.
Sothu je trebalo par sekundi da shvati da se to zapravo događa.pogledom prođe po svojim ljudima,koji su ga gledali u očaju,očekivajući da će ih izbaviti iz ove situacije,ili da će je barem iskontolirati.Istina je bila da je on bio iznenađen i uplašen poput njih.Nije znao s čim to imaju posla.Pogledavši po došljacima,nije mogao puno toga zaključit.jedino u što je bio siguran i što je dao izlučiti iz njihovih pokreta je da su to ljudi,baš poput njih,od krvi i mesa,a ne neka nepoznata stvorenja.Ali,opet,ovako u polutami više su izgledali na demone.
Njihovi obrisi definitivno nisu bili ljudski.Bili su oskudno odjeveni,a ono malo što su nosili,izgledalo je poput nekakvih perjanica i ostalih ukrasa.
progutavši slinu,pročisti grlo,te krene uspostaviti kontakt s njima.
Usnio je čudan san.Nalazio se na nekoj litici,a nebo je bilo ispunjeno olujnim oblacima,no usprkos tome,vjetar nije puhao,samo bi tu i tamo zagrmilo.
Njegov pokojni otac mu je pričao nešto stranim mu jezikom.Izvadio je neke spise iz svoje obične sive halje,te ih položio na tlo pritom recitirajući i dalje na stranom jeziku.Odjednom,spisi se zapale jarkom vatrom.Promatrajući ples plamena prilikom očevog matranja,uoči blagu promjenu u boji plamena,koji više nije gorio predmješanim plamenom,već plavičasto difuznim plamenom,a prožimajući spise,žareći se poput lave.Iznenada ga otac primi za ramena,blago strese,,samo ponavljajući dvije riječi-"Namma nesse",dok su mu se u pozadini pojavljivale munje,daleko na obzoru.
Vrativši pogled na ovo šta je ostalo od spisa,obrati pozornost na dim,i odjednom shvati da i on,poput dima,nestaje.Kao da ga je vjetar odnio s dimom,negdje daleko,osjećajući se beztjelesno i neopterećeno.Putovao je nekakvim praznim prostorom,u kojem je bilo sve više i više dima,i kada više nije mogao ništa od dima vidjeti,sve oko njega se rasprši,i spozna da se nalazi na onom istom drevnom hramu kojeg su pronašli,samo daleko drugačijem.Nalazio se na platou,gore na vrhu,nekih četrdesetak stopa iznad razine tla.Do njega se nalazio oganj,na kojem se krčkala nekakva tekućina.Ispred njega se materijalizira posuda,s kojom zagrabi tekućinu i samoinicijativno je popije.Iznenadio se kad je shvatio da je tekućina zapravo hladna,i kad je to shvatio,osjeti čudan osjećaj u tijelu,kao da se počinje topiti,i postane kišna kap koja pada s neba na žednu zemlju.U tom obliku osjećao se poput vode.Kao da je i sam prošao bezbroj ciklusa prirodnog poretka stvari.Opet su mu se očeve rječi javile u mislima:"Namma nesse,namma nesse...."Polako mu je san počeo blijediti,te je osjetio poziv iz stvarnosti,u obliku nejasnih rječi.
"Kapetane!Kapetane!",čuo je pozive svojih kolega.
"Budan sam",reče,i otvori oči.Vidio je sve svoje ljude,dignute na nogama,i sa stravom u očima.Tek je onda primjetio mnoštvo stranih silueta,tiskajući se na rubu sjena.
Sutradan je sve bilo spremno za odlazak do drevnog hrama.Ekspedicija od dvadeset ljudi,s svom potrebnom opremom,alatom i oružjem strpljivo su čekali Sotha i Ragora da im se pridruže na čelu da ih odvedu do spomenutog mjesta.
Svi su bili u isčekivanju nečeg novog,makar samo informacije o narodu koji je tu nekoć obitavao.Novoj civilizacji na drugom kraju zemlje.Nekolicina njih je ostala u kampu,čuvajući stvari i brod.
Krilo Sothovog šatora se podigne,te izađe Soth u pratnji Ragora i još dvojce tragača.”Dobro,vidim da je sve spremno .Ragore,vodi nas do zigurata!”
Napredovanje je bilo teško i sporo,s obzirom da nije bilo puta,i prašuma je bila zarasla.Činilo se da ovuda nikad nije prošla ljudska noga.Visoka kvrgava stabla gigantskih razmjera vinula su se u zrak,zaklinjajući toplo proljetno sunce.Tihom žamoru skupine tu i tamo bi se pridružila neka ptica sa svojim pjevom,ili lagano žuboranje vode iz obližnjih potočića.Daleko ispred njih,tragači su ispitivali teren.Jedan od njih je bio Arstofal.
Bio je to čovjek u svojim ranim četrdesetima,zapuštene kose i brade,i groznog zadaha za koje je bilo zaslužno njegovo prekomjerno uživanje u kušu.Nosio je kožni prsluk tamne boje,obrubljen krznom.Bio je naoružan mačem,bodežom i prebačenim lukom na leđima.Čučnuvši,promotri trag na koji je naišao.
“Ovuda je prošlo krdo nekih životinja,i to nedavno”,pomisli,te krene pratiti tragove.Ono što nije primjetio je da ga budno prate oči gore,visdoko u krošnjama.
-
“Hram je u ovom smjeru,još nekih par sati hoda”,reče Ragor,te rukom pokaže u smjeru juga.Bili su se popeli na čistinu s koje je pucao prekrasan pogled dolje na zaljev,i s druge strane,na divlju i gustu šumu dokle pogled seže.Tamo,daleko na istoku,počele su se dizati planine sniježnih vrhova.
“Onda ovdje čekamo naše tragače,kao što je bilo i dogovoreno.Neka se ljudi odmore i okrijepe”,naredi Soth.Ubrzo se družini pridružio i prvi tragač,Kelloh,dok od Arstofala nije bilo ni traga ni glasa.Zapovjed je bila jasna;da imaju prednost do dvije milje ispred ekspedicije.Vrijeme je prolazilo,i već se trebao vratiti,to je svima bilo jasno.
Sothu nije bilo drago da je očito došlo do nekih komplikacija.Čekanjem se tjeskoba samo povećavala.Naposljetku,odluči poslati nove tragače,ovaj put da tragaju za njihovim kolegom,kad,iznenada,Arstofal se uzbuđen vrati.Soth puhne u svoj ratni rog da pozove poslane tragače natrag.
“Ispričavam se na kašnjenju,moj gospodaru.Zadržao sam se jer sam naišao na krdo...Neznam čega.Nikad takvu životinju nisam vidio u životu.Veća od medvjeda,no jača od najjačeg,a liče na mamute,daleko s sjevera Srednjezemlja.Krase ih opake kljove,i napucan izgled.Ovako mišićave,s lakoćom bi mogle oboriti čovjeka,ili još gore,skupinu ljudi."
Soth je samo strpljivo čekao da ovaj objasni do kraja,a onda mu bacio komad mesa,govorivši:”Pojedi,pa krećemo.Životinje su,njih se čovjek ne treba bojat.Treba se bojat čovjeka.”
Kad su došli do hrama,noć se već počela lagano spuštati.Užurbano se radilo na pripremanju vatre,ležajeva,deranju ulovljenih životinja,i spremanju hrane.Hram je zaista bio zarastao,i bilo je potrebno očistiti teren prije proučavanja,a kako je već bio mrak,pustili su to za po danu.No Soth je stajao tik do hrama,i promatrao u drevnu građevinu.
Nije to bio ni približno sličan ekvivalent hrama Ardske arhitekture,s visokim i debelim obeliscima,već je bio piramidalnog i stepenastog oblika,izgleda kakvog nikad prije nije vidio.Crte građevine bile su jasno izražene,ovakao izbliza,bez obzira što je imao debel sloj mahune svugdje po sebi,sakrivajući ga u prašumi.Razmišljao je o kulturi koja ga je podigla,i zašto na ovom mjestu,duboko u prašumi.Što im je predstavljalo?Odlučio se time pozabaviti sutradan,te krene do svog gunja uhvatiti koji sat sna.
...Prošlo je već punih mjesec dana od kako se posada ekspedicijskog broda "Slava" iskrcala u novom svijetu.Soth,kao vođa putovanja,bio je izrazito zadovoljan što će osobno moći doći pred samog cara svetog Ardskog carstva,i reći mu da je imenovao novi svijet dijelom Arda.Već je počeo i maštati o idućim putovanjima u ovaj novi svijet:Prvom,pa drugom,pa trećem,svakim putom sve bogatiji i puniji novih i egzotičnih stvari.
Neki dan se Kallin vratio s neobičnim dragim kamenom,velikim gotovo poput njegove šake.Njegov blesav osmijeh skinuo je Soth,kada mu je rekao da to pripada caru.Činilo se da če jadan čovjek zaplakat.
Kada,odjednom,jedne večeri vrati se Ragor s uobičajenog izviđanja okoline njihove kolonije,i sav uzbuđen,odmah je pojurio do Sotha.
"Kapetane!",protisne jedva kroz zube,boreći se s povratkom daha,"Pronašao sam nešto",nastavi,i dalje hvatajući zrak."Pronašao sam ostatke nekakvog drevnog zigurata.Na pola dana južno od nas.Nisam bio još tako daleko.Sav je zarastao u vegetaciji,ali i dalje se jasno vidi da je to bilo građeno ljudskom rukom!"
Soth krene prema njemu,pruživši mu kalež s razvodnjenim vinom,te se okrene,te prekriživši ruke iza leđa,stane razmišljat.
"Nema razloga za paniku.Punih mjesec dana smo ovdje,i nismo vidjeli nikakvog traga civilizacije.Mora da je to ostatak nečeg iz nekog prijašnjeg doba.No,usprkos tome,valja biti na oprezu.Na nepoznatom smo prostoru,i svaka sitnica može biti pogubna."
Okrene se prema Ragoru,i reče: "Odi se odmori.Sutra krećemo prema hramu,vidjeti o čemu se radi.Ja ću obavjestiti potrebne."
Ragor kimne,stavi šaku na prsa,kao pozdrav,te izađe iz Sothovog šatora,puštajući ga u razmišljanjima.
..."Dobro,vrijeme je da se krenemo iskrcavati",kaže Soth ostalima,vraćajući se s svog izviđačkog puta."Nalazimo se na bogatoj zemlji.Sve bujno raste na ovakvoj vlazi.Biljke raznih vrsta i veličina ispunjuju ovu šumetinu gigantskog drveća.Mora da je staro preko dvije stotine godina...A o životinjama da niti ne pričam.Vidio sam neke vrste koje niti sam neznam prepoznat.No,osim toga,čini se da ljudskih,a ni nikakvih drugih tragova nema,barem ovo malo što sam istražio.Kako je ekipa ekspedicije vrvila pitanjima,zapuhne u rog,što ih prilično brzo umiri."Tišina!",zapovjedi gromoglasnim glasom."Odmah da ste krenuli s iskrcavanjem materijala i s pripremom kampa.Ragor,Siggar,vi ste prvi na straži.Eronn i Kallin,odite uloviti večeru momcima.Ovdje se sad duže zadržavamo",reče,te tako započne organizirati prvu koloniju u novom svijetu.
| travanj, 2013 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||